Ton0

Emily

Boris Novković
Ko nekad i sada,
Ja do starog grada,
Prošetam da nađem miris taj,
I nebo pred kišu.
 
Nova djeca ljube se,
Na pragu je proljeće,
Isti je početak ko zna kraj,
Čuj kako dišu.
 
Emily naši dani svi,
Tiha nježna sjećanja i sad,
U njima ti si.
 
Emily oči tražim ti,
Grlim teške puste vječnosti,
Emily.
 
A moja si bila ti,
Ti i more ljubavi,
U srcu još nosim isti znak,
U kojem dišu.