Nekako s proljeća

Nekako s proljeca,uvijek meni doluta

Neka ceznja tamna,tiha mudrost davna

Spustam ja stare kofere na perone sudbine

To je miris zrelih godina

Moj kaput bas je tezak najdraza

 

Nekako s proljeca,ja se sjetim starih drugova

Probude se u meni svi derneci pijani

Tad nosim stare cipele one znaju moje ulice

To je boja crno-ponocna

Moji koraci bas su teski najdraza

 

 

I opet taj osjecaj samoce

Kad nece drugog mene krene i hoce

i opet mrakom svoje pjesme bojim

Pijan od ceznje za usnama tvojim

Sav sam ti od ludila nekako s proljeca