Ton0

Aco Braco

Đorđe Balašević
Aco-Braco, derane moj tršavi...
Ti i ja smo država u državi:
Pukoše na vražjoj burzi
Franjo Josif i Habzburzi...
Boljševici cara skefali...
Otišo na doboš Kajzer
ko poslednji šalabajzer...
Samo nama ništa ne fali...
 
Aco-Braco, derane moj stasiti...
Kad si vatra svi te oæe gasiti...
Vraèaju nam i zavide...
Al to valda tako ide?
Samo lepo možeš ružiti...
Neg, ogrni jankel štofan...
Šušte suknje ko celofan...
Zavist valja i zaslužiti...
 
Malo mame, malo æerke...
Opajdare... Kaæiperke...
Kibicuju i zagledaju...
Šiparice... Gradske šmizle...
Porumene ko ribizle
Kad sa nama pripovedaju...
Ne bije nas džabe glas...
Zadeni za šešir klas...
I mater vetru dok je nama nas...
 
Aco-Braco, derane moj srditi...
Da te grdim, to mi je ko sebe grditi...
To il nemaš ili imaš,
da te s vrata spazi primaš...
Gušt je dati a ne stiskati...
Nije gazda kesa šuplja
što budzašto novce skuplja...
Gazda je ko ume spiskati...
 
Aco-Braco, derane moj èestiti...
Bog nek gleda di æe koga smestiti...
Od Boðana do Opova
sila hulja i lopova
Koji grabe šta odaberu...
Od Opova do Boðana
još je dobrih Vojvoðana
Da im s neba leba naberu...