Ton0

Ilona

Đorđe Balašević
Jednog leta s kraja sveta vozio sam putem sivim
Ja sam putnik, od tog zivim
Samo je podigla taj prstic svoj i ja sam stao, otvorio njoj
Ona je Andjeo bila sa greskom, bez krila, moj san
 
Moja Ilona, jos se secam tvog imena
Srecna i sama, sva u bajkama
Gde li je sada Petar Pan
 
I svi oni momci
Ilona, tvoja je slika moja ikona
I cim se dignem ja joj namignem i uvek tako pocne dan
 
Dobro guram kroz zivot buran i mada zivim dosta sretno
Ja nemam nikoga konkretno
Uz kog bih bio i sretan i lud i tako miran i siguran svud
Ja nemam nikog da masta i prica mi svasta svu noc
 
Kao moja Ilona, jos se secam tvog imena
Srecna i sama, sva u bajkama
Gde li je sada Petar Pan i Kapetan Kuka
Ilona, tvoja je slika neka moja mala ikona
I cim se dignem ja joj namignem i uvek tako pocne dan
 
Slabo pricam, bas nisam vican, al sad reci idu same
O, zivot pise ljute drame
Jer znam detalje, sitnice o njoj
A ne znam adresu, telefonski broj
Il nesto slicno po cemu bih saznao gde li je sad
 
Izvesna Ilona, jos se secam tvog imena
Srecna i sama, sva u bajkama
Gde li je sada Petar Pan i svi oni momci
Ilona, tvoja je slika neka moja mala ikona
I cim se dignem ja joj namignem i uvek tako pocne dan
 
Lutko lepa, dobar dan