Ton0

Pred Zadnji Sneg

Đorđe Balašević
Kad zadnju brazdu zaorem, po tragu senke rodine...
Procvace zimske ružice... Po prvi put te godine...
Naic'e studen atarom... Kao regiment oklopni...
I bicu samo mirna vlat, kad okopni...
 
Ja nemam nigdi nikoga... Al moja prica prosta je:
Štogod ih manje zavoleš, manje ti njih nedostaje...
I nisam kadar švindlati... za sobom skele paliti...
Da silom steknem nekog kom cu faliti...
 
 
Znam duso, Obeco sam da te necu pominjati...
Bogarati i sudbinu proklinjati...
U varoš se preseliti... Orcati i veseliti...
Obeco sam srca teška... Obeco sam... Al jebešga...
 
 
 
 
 
Solo:
 
 
|e|---------87-----------------------7----------------------------------
|h|-----------10----10,8------8-------10,8-------8------------8---------
|g|-------79----9-------10,976-10,7-------10,7-79-10,7-------7-10,979---
|d|--79,10----------------------------------------------79,10-----------
||
||
 
 
 
(drugidiosolacedocuskoro)
 
 
 
 
Kad zadnji cokot zagrnem pod skute Svetog Damjana...
U bokal bistre plemenke zapašce trunka tamjana...
Strahovi mladi umiru... Pricu sam kraju priveo...
Još onda kada sam i njih nadživeo...
 
Obeco sam da cu makar za beštiju...
Da cu naci lepšu, bolju i veštiju...
Nemeškinju... Gospodicnu... Ni po cemu tebi slicnu...
Obeco sam srca teška... Obeco sam... Al jebeš ga...
 
I utom pašce i zadnji sneg... Preko svih prvih snegova...
A perce andela je teg spram svih zemaljskih tegova...
Spreman je Onaj varati... Olovni kantar skovati...
Al danas više ne bih trebo psovati...
 
 
Komentari