Ko te kara nek ti pise pjseme

U krajnjem kutku svoje dnevne sobe,

Gdje nemoze doprijet nepozvani pogled,

Na dnu svojih perpunih vitrina,

Krijes omot s natpisom intina,

 

Tu gdje cuvas spomene i pisma,

Medju slikama tebi dragih lica.

 

Sve u formi poezije, stiha,

Nalazi se i moja ljubav tiha.

 

To su pjesme nikad objavljene,

Napisane zbog voljene zene,

 

Al datumi na njima su stari,

Vec odavno nema novih stvari

 

Jer mjesto poetskih visina,

izlazi iz mene samo tuga i gorcina,

I misao sto sreci nesmje,

Ko te kara nek ti pise pjesme

 

Ko te kara nek ti pise pjesme

I misao sto sreci nesmje,

Ko te kara nek ti pise pjesme

 

 

Ja bih htio da budem gospodin,

I izbjegnem reakcije bjesne,

 

Ali recu kao pravi primitivac,

Ko te kara nek ti pise pjesme

 

Znam da slusas moje nove ploce,

Sa njima se branim od samoce,

I ubacim nesto da štrecne,

Ko te kara nek ti pise pjesme!!!!