Ranjeni i ludi

Dosta sam dugo sarao svijetom,

Samocu lijecio kvantitetom,

Na putu sreo ljude, ranjene i lude,

I vise put' opecene,

I u strahu nedorecene.

 

Zato ne jebem vise jeftini klise,

Da se samo o onoj pravoj pise,

Pa zar nijedna pjesma, nijedan stih,

Za onih ___milijun pogresnih, koje su bile tu,

Kad nisam imao nju.

 

 

 

 

Kad sam vikendom stajao na rubu,

I kad je nedjelja zjapila ko crna rupa,

Meni su neprave pruzile ruku,

I poljupcima odvukle do jutra.

 

 

Nisu bile glupe, vjeruj mi,

Svaka je znala,

Kad nema velike ljubavi,

Dovoljna je i mala.

 

Nisu bile glupe, vjeruj mi,

Svaka je znala,

Kad nema velike ljubavi,

Dovoljna je i mala.

 

 

Solo:

Em C x puta

 

 

Nisu bile glupe, vjeruj mi,

Svaka je znala.

Da sutnja je zlato, i rijeci se trose,

Mozda to nije to, ali nije ni lose.

 

 

Kad nema velike ljubavi, |

Dovoljna je i mala. |

D C | x puta

Kad nema velike ljubavi, |

Dovoljna je i mala. |