Gavran

Pozelim da kao gavran

sletis na moj prag

onako nijem, crn i umoran

dostojanstven gost mi drag

 

Kao nekad tvoje ruke

bijele i promrzle

crna bi krila svila u jastuke

da opet me zagrle

 

Prolaze godine

prolaze ko dani

prolaze jeseni

jake kao uspomene

 

Nikad vise tvoje poljupce

nikad vise meni najdraze

nikad vise tvoje bijele ruke

necu grijat ne, ne, ne