Kapetane Moj

 

Vec dugo je pustas gledat niz pucinu,

I proklinjat srecu, koju more nosi,

Darujuc joj puste i besane noci,

Gdje joj tuga plete svud srebro po kosi!

 

Kapetane mo-o-o-o-oj!

 

Jer , tebi je more, prva ljubav bila,

A ona tek bljesak znacila u mraku,

Da bih, kad se magla ispred broda digla,

Ostala ko pjena na njegovu tragu!

 

Kapetane mo-o-o-o-oj!

 

I stari tako sama, od broda, do broda,

U zelji da te zagrli izljubi,

Iako dobro zna, da svakim te danom,

Sa brazdom broda nepovratno gubi!

 

 

A kad se, bez zelja, jednom doma vratis

Toj posljednjoj luci, sto te mirno ceka,

Ni spaziti neces, da uz tebe nije,

Ona mlada zena, vec starica neka!

 

Kapetane mo-o--o--oj!

 

I stari tako sama, od broda, do broda,

U zelji da te zagrli izljubi,

I ako dobro znade, da svakim te danom,

Sa brazdom broda nepovratno gubi!