Potrazi me u predgradju

Ova dvorista puna neba i ptica

udju ko muzika stara

nekud duboko u nas

i tu uvijek ostanu

 

Potrazi me u predgradju,

na ulici, na raskrscu

gdje mi je jorgovan rasuo perle

gdje nam je proljece dotaklo usne

i pobjeglo

 

Potrazi me u predgradu

kraj vlakova sto prolaze

bicemo sami u svitanje dana

bicemo sami u pjesmama ptica

k’o nekada

 

Drijemaju jedra od rublja i cvijeca

cekaju vjetar da nekuda plove

cujes li, nase nas predgrade zove

traze te kuce i ulice stare

 

Potrazi me u predgradu

poljubi me u sjecanju

bar onih sati kad ostanes sam

ako me sada jos imalo volis

potrazi me

 

Ti nemas prsten sa naseg vjencanja

al' pamtis strehu na kraju grada

bez mnogo cvijeca, bez vela i zlata

bila sam s tobom sretna k’o nikad