Ton0

Asik Ajsa

Miladin Šobić
Ni sad neznam kako je dovedoh
one noci do studenske sobe
ni sad neznam kako kraj nje legoh
bjese ljeto na njoj malo robe
 
Sva pokisla od ljetnjega pljuska
niz lice se kotrljale kapi
tanka suknja kukovima uska
gladna kuja za kurjakom vapi
 
A nije znala da sam pjesnik
i da moze u stihove moje
Asik Ajsa u najboljem dobu
udje u njih bas kroz moju sobu
 
Strgoh suknju docekase bedra
niz kicmu mi triput prodje jeza
skidoh bluzu dotakoh joj njedra
jezik mi se u cvorove sveza
 
Na prozor mi bjese smokva sjela
netaknuta od veranja i kradje
cudila se sto je dozivjela
da vidi nesto i od sebe sladje
 
A nije znala da sam pjesnik
i da moze u stihove moje
Asik Ajsa u najboljem dobu
udje u njih bas kroz moju sobu
 
Pricala mi kako zivi sama
muz joj radi za njemacku marku
novca ima al' joj ljubav treba
a ljuljala me kao more barku
 
Mozda i nije htjela
 
mozda i nije htjela
da se da
tjelo vrelo, pogibija prava
a vani kisa pojacava
 
Kod komsije igrali su karte
culi su se psovke i galama
casovnik je svercovao sate
od prozora bjezala je tama
 
Zaspali smo onako postranacke
dok se zora zarila u licu
posle lude noci dubrovacke
cesto sanjam u polju zdrebicu
 
 
A nije znala da sam pjesnik
i da moze u stihove moje
Asik Ajsa u najboljem dobu
udje u njih bas kroz moju sobu
 
 
Ni sad neznam kako je dovedoh
one noci do studenske sobe
Ni sad neznam kako je dovedoh