Ton0

Desetka Iz Drugarstva

Miladin Šobić
U jednom gradu kraj hladne rijeke
bas me briga u kom’
gdje ulice zadnje u tmini se gube
stoji studentski dom, dom.
 
A u tome domu na prvome spratu
vrata i jedan broj
iza njih tamo u sobici maloj
zivi kolega moj.
 
 
Sta tamo sve ima nabrojati redom
ne znam da li bih mog’o
al’ cim tamo krocih tri kreveta vidjeh
a njih brate nekako mnogo...
al’ cim tamo krocih tri kreveta vidjeh
a njih brate nekako mnogo...
 
Ref:
 
Odavde smjelo na ispit se ide
cilo i sa puno volje
na povratku nekome ruka se pruzi
a nekom' bolan bice bolje.
 
I uvijek pozalim kad moram nekud dalje
od malog studentskog bratstva
al' nikad ne odem a da im ne upisem
desetku iz drugarstva!
desetku iz drugarstva!
 
 
A da vidite obicno dva put’ u mjesecu
tog slavlja i te vike
kad stigne paket od neke majke
sa Durmitora ili iz Like.
 
Il’ kad sibicu vuku ko ce nocas spavat’
na promaji pokraj vrata
ili kad se otkrije da svi su se zatreskali
u onu Maricu s’ trecega sprata
u onu Maricu s’ trecega sprata.
 
 
Il’ kad pisu drugaru
kom ne smetaju vise uvojci
nije na vrijeme godinu dao
i eno ga sada u vojsci.
 
Ref:
 
Udose u pjesmu moju na glavna vrata
a ne preko veze i poznanstva
jer svakom od njih propusnica bjese
ona desetka iz drugarstva...