Pjesma jednog usamljenika

Prodjoh gradom,

prodjoh gradom kradom,

dok slatko spava svaki dom,

dok slatko spava svaki dom.

 

Htjedoh cuti kako vece suti,

Gdje more pjeni,

zora gdje rumeni,

sto noc nudi,

sto to sapcu ljudi,

o meni, o meni.

 

Prodjoh gradom,

prodjoh gradom kradom,

dok slatko sniva svaki dom,

dok slatko sniva svaki dom.

Prelaz>

Predamnom pijanac jedan,

sa flašom boli jedva se kreće

I zove čovek ljude

Ali odzvat se niko neće

Jer nikog ovdje nema,

sve je mrtvo ,

i sve suti,

o pločnik samo korak jeca

i nesto sluti.

 

A nadamnom klonuo mjesec,

ka postelji toploj i on se gubi,

dok cudna tisina neka,

ulice duge k'o da ljubi.

i nikog ovdje nema,

sve je mrtvo ,

i sve suti,

dok korak o plocnik jeca,

i nesto sluti.

 

Prodjoh gradom ,

prodjoh gradom kradom,

dok slatko sniva svaki dom,

dok slatko sniva svaki dom.