Pjesma za kraj

Štim:

 

 

Ja pišem ti znaj

jednu pjesmu za kraj,

ja pišem ti znaj

ovu pjesmu za kraj

 

 

Neću pušit neću noćas piti

samo pisat pjesmu

sto će jednom spomen na nas biti

 

Perom papir trovati i sjeći

grijati ga pod rukom što luta,

spomenuću te noćas bezbroj puta

i slušati pod prozorom zimu kako plače

ranjavajući tišinu

 

Ja pišem ti znaj

jednu pjesmu za kraj,

ja pišem ti znaj

ovu pjesmu za kraj

 

Neću pričat' ko smo bili

to sve znaju kondukteri

putnici u šestici

od kojih nismo ništa krili

tvoja pisma i dnevnici

ispisani udžbenici

 

Ja pišem ti znaj

jednu pjesmu za kraj,

ja pišem ti znaj

ovu pjesmu za kraj

 

 

Autobus s brojem šest

morati će saznat' ovu važnu vijest

i odgovor kradom tražit' na tvom licu

zašto sjediš sama naprijed

a ja na zadnjem sicu.

 

Ja pustit ću znaj

jednu suzu za kraj

Ja pustit ću znaj

jednu suzu za kraj.