Svetionik

Bjese ljetnje vece palo, sunce s neba odlutalo

I zaspao val

A na pjesku ispod stjene, grlio je nju i mene

Neki topli zal,tihi maestral

 

 

Kad tad tamo iz plave tmine, nad livadom od pucine

Gledao bi nas

Obasipo nasa tijela, suhim zlatom svog fenjera

Ljubio joj lik, svetionik , svetionik

 

 

A nocas se more pita

bas na istom zalu tom

U zagrljaju mjesto s kisom

zasto ne dodoh sa njom

 

 

Kad god padne nocna tama

Ona negdje mozda luta sama

Koraci joj i ne znaju

Da ja idem da me sjeti na nju

Na njen dragi lik

Svetionik, svetionik