Sto ucinila si ti

Ko vjecnost su mi sati kraj njemog klavira,

 

saznanje to me prati na putu bez mira.

Sagori sam srce u nocima budnim,

da stvorio bih tebe u pjesmama ludim,

da stvorio bi tebe u pjesmama ludim!

 

Ideje neke cudne i kosmar u glavi,

u ludoj ceznji vatra u krvi se pali.

Jer ostalo je malo od mladosti moje,

a tjelo vapi bolno prisutnosti tvoje,

a tjelo vapi bolno prisutnosti tvoje!

 

ref:

Sto ucinila si ti od zivota mog,

od zivota mog, od zivota mog?

Zasto dala si mi ti samo praznu bol,

samo praznu bol, samo praznu bol?

 

I neznam kako mogu tu granicu preci,

da tebe nadem stvarnu u iskonskoj sreci.

Nek oproste mi one sto lazno ih ljubim,

bez slasti su te bitke kad ratove gubim,

bez slasti su te bitke kad ratove gubim.