Pesma No.3

Kroz bijele magle sna ja cujem njezin zov

I putem sjena krenem u susret k njoj

I tad mrzim san jer njezin zov

Nestaje cim svane dan

 

Ni zubor prvih voda nije slican zovu tom

Ni tihi sumor suma u svijetu mom

Ni krosnje sjecanja ne njisu

Njezin cvijet ni njenih ptica dom

 

Ta pjesma zelim da je moja

Da sam njene harmonije rob

I svijetu cijelom pjeva`cu je ja

Nek ljudsko srce bude njen vjecni grob