23 prosinac

Sad još osjećam miris tvog tijela,

u našem krevetu leži po svud

i neispijena šalica kave

stalno podsjeća nemam kud.

 

 

Nova zora polako sad sviće,

ali tebi to svejedno je

i nema veze što pjevaju ptice

jer to gore sad ne čuje se.

 

Samo ostaje nada da vrijeme

sad liječi sve rane i da Bog

će mi dati sad snage preživjet te dane.

 

 

Ne znam što sad da radim sa

sobom, nosim neizbrisivi trag,

nikad više tvoj šapat na uhu,

otvaram prozor zagušljiv je zrak.

 

Brzo oblačim kaput na sebe,

žurno izlazim na ulicu,

baš je dobro što kiša rominja,

to nisu suze na mom licu.