Bosko i Admira

Davno je to bilo

u zemlji koje nema vise.

Nesto je prekrilo vrijeme

nesto ljudi zaboravise.

 

 

 

Sjecam se sudbina mnogih

u gradu ispod Trebevica,

ali Bosko i Admira

to je vec bila filmska prica.

 

Oko njih su gorili dani

nisu ni imali sanse,

al teska vremena uvjek

donesu velike romanse.

 

Nisu bili iz plemena istog

nisu imali istoga Boga,

al imali su jedno drugo

i san o bjegu iz sveg toga.

 

Kazu da ljubav moze

sva zla pobjediti,

ali izgleda da covjek ne zna

to oruzje upotrebiti,

 

Ref.

Ma kakva Julija, kakav Romeo

niko se nije tako volio

i niko nikad nece

sve dok Miljacka voda tece.

 

I pita se kad ce jos jednom

na svijetu malom, bijelom

da se dotaknu srca dva

i stave ljubav ispred zastava.

 

 

To se ovdje dogadja cesto

postoji neki nevidljivi prag,

koji predjes i andjeo u tebi

odbaci krila i postane vrag.

 

I pred snajperom na Vrbanja mostu

i pred ovim sto najbolje znam,

njih dvoje su stajali sami

na zanjoj stanici svoga sna.

 

Zato sjetite se njih

svi vi veliki i mocnih

sto na retrovizoru umjesto u srcu

drzite ljubav, vjeru, sveti lik.

 

Zato sjetite se njih

ne smije biti vam svejedno.

zar je nebo jedino mjesto,

gdje mozemo biti jedno,

gdje mozemo biti zajedno?

 

Ref.