Pklatovi I

Postoji jedna dimenzija nepoznata covjeku

Prostor izmedju svjetlosti i sjenke,

izmedju nauke i praznovjerja

To je dimenzija tamnih sila perverzne imaginacije

Gospodari te dimenzije nazivaju se pklatovi

Pklatovi imaju oci i usi, i noge i ruke, i ledeni dah

Samo im je dodir potpuno mek, korak potpuno lak

Zauzeli su cijeli nas grad i poceli sebi ljude zvat

Nisi vise znao ko je covjek, a ko je pklat

 

Ubrzo su usli u svaki nas dom i ljudima

spustili zavjese

Svak je mogao da vidi samo unutra,

a niko nije gledao napolje

Na ulicu su pustili bijele medvjede

cija je dlaka sjajna

Dosli su iz dalekog svemira,

njihovo porijeklo mora ostati tajna

 

Mi smo pklatovi i nemojte nam sta zamjeriti

Mi samo zelimo da mislite ko mi

Ko mi

 

Izmedju nas, draga, ne postoji nista,

otkako su na nasa vrata kucali

Ne cujemo krik komsinice,

niti smo plin osjetili

Prazne su case,puna pepeljara,nestaju boje,

srce kuca sporo tika-tak

Nema vise poljupca, ni svadje, ni samara,

tvoga tijela, draga,

Ja se vise ne sjecam

 

Mi smo pklatovi...

 

Mi smo pklatovi...

 

Iskaci kroz prozor, mala, i bjezimo odavde

U dvoriste i park, pa sve do kraja ulice

Ja cu na drugu stranu, da im trag zametnem

Ti cekaj na kraju grada, nek auto bude upaljen

 

[solo&fade]