Prostrana je Tvoja tiha kucica

Gazio je niz propute, krio se od munje ljute.

Bjezao je od grobova, sam bez lampe i drugova.

Lutao je kroz planine i sisao u nizine,

Nasao je draga vrata, od drveta, a od zlata.

 

 

Prostrana je Tvoja tiha kucica, a njega je obuzela groznica.

 

 

Primi ovog namjernika, pod krov Tvojih miljenika.

Da osusi kabanice i ogrije blijedo lice.

Drzi halku od zikira, ceka izun domacina,

Ispred praga slupcan stoji i minute zadnje broji.

 

Prostrana je Tvoja tiha kucica, a njega je obuzela groznica.