Sudbina

Godinama, sine, mi se nismo sreli

tudjina i mladost tebe su zaveli

ako ti je otac nekad nesto rek'o

svrati, sine, domu, nisam se zarek'o (drugi put nema Em ! )

 

Sudbina je harac svoj naplatila

tudjina kog uzme nije vratila

mene dusa boli, godine mi prijete

kuda lutas, sine, gdje si, moje dijete

 

Majka tvoja, sine, kao i ja vene

odavno nam nista na dobro da krene

rodbina te samo po slikama znade

prokleta je ta tudjina sto nam te ukrade