Što si tako zao živote

Stoji kraj mene

neka zena tuznog lica,

sva izgubljena,

cija li je jadnica.

 

Gleda u mene,

u oku joj suza zasja,

tiho mi rece:

zar me ne znas, to sam ja.

 

Kad u nesvest tada nisam pao,

necu nikada.

Ko bi u to verovao

da je tako propala.

 

Ref.:

Sto si tako zao zivote,

sta joj uradi

i gdje nesta one lepote

ko je pokvari.

Sto si tako zao zivote,

sta joj uradi,

ko li je zbog njene dobrote

tako nagradi.

 

Drhtave ruke

obrisase suze s lica,

u crnu zemlju

propala je jadnica.

 

Kad u nesvest

tada nisam pao,

necu nikada.

Ko bi u to verovao

da je tako propala.