Moj dida i ja

Preko polja kroz sjećanje ide,

kršan čovik, tvrde brade side.

 

Pamtim pogled, tu toplinu oka

i svaka riječ je bila mu duboka.

 

Čvrst je dida bio kao stijena,

hrabra srca i kamenih gena.

Sva je mudrost utkana u njemu,

njegove su priče učile me svemu:

«Poštenim putem ići,

bit će teško znaj,

 

al' samo ćeš tako stići

gdje je vječni sjaj.»

 

Ej, da mi je s tobom,

kao prije dočekati zore,

pogledati dolje,

sa Svilaje na Petrovo polje.

 

Moj dida i ja, prijatelja dva,

drugo vrijeme - ista sudbina.